PODIJELI

Slobodan Đurasović bio je omiljeni profesor književnosti niza generacija Treće gimnazije. Odgojivši brojne generacije učenika Treće gimnazije i napisavši tekstove brojnih hitova s kraja prošlog stoljeća, Đuras je ostavio neizbrisiv trag u Sarajevu. Pored brojnih knjiga i romana, među kojima i ona o Kinđetu, Svjetla za daljine, autor je i tekstova mnogih pjesama: Divljih Jagoda, Indexa, Koda, Jadranke Stojaković, Nede Ukraden, Ambasadora…

Đurasović je jedno vrijeme čak i igrao fudbal u Želji, zajedno sa Osimom, Smajlovićem, Fazlagićem, Acom Ristićem i ostalima. Nakon toga je otišao u hrasnički Famos, gdje je veoma dobro igrao u tada jakoj Drugoj ligi. Fudbal i poziciju desnog beka ostavlja kada je dobio posao profesora srpsko-hrvatskog jezika u Trećoj gimnaziji.

Sa Slobodanom Vujovićem je za Ambasadore 1976. napisao pjesmu “Ne mogu skriti svoju bol”, koja se takmičila za pjesmu Eurovizije. Pored nje, ističu se pjesme poput “Pozdravi Sonju”, “Zauvijek tvoj”, “Ciganka”, “Marija”, “Let na drugi svijet”, “Moja Hana”, “Dođi u pet do pet”, “Sve ove godine” itd.

Preminuo je u Sarajevu, 28. marta 2003. godine. Bio čovjek koji je svoju tugu i bol čuvao samo za sebe, rekao je Miki Trifunov na njegovom posljednjem ispraćaju.

U Đurasovićevom literarnom svijetu poezije, pored silne ljubavi i strasti kojima je vodio svoje učenike, zauvijek će živjeti Kindže, Pimpek i Daco, Željo će uvijek biti šampion, njegov Famos prvoligaš, a u Vilsonovom šetalištu će stalno biti proljeće.

Ostat će zapisano:
“Zlo, ma koliko da je moćno u čovjeku, ipak je slabije od dobra u njemu, posebno ljubavi. Da nije tako, ljudi bi već davno nestalo”.

PODIJELI