PODIJELI

Safikadin grob mjesto je koje redovno posjećuju turisti, ali i mladi Banjalučani svih nacija, koji pale svijeće i polažu cvijeće za sreću u ljubavi.

Nematerijalno naslijeđe

Legenda o Safikadi, ili Safikaduni ima više verzija. Prema jednoj, prelijepa Banjalučanka bila je unuka Ferhad-paše Sokolovića, prema drugoj kćerka uglednog bogatog Banjalučanina. Zaljubila se u turskog askera, ali je on poginuo u borbama, zbog čega se obučena u vjenčanicu bacila pred top koji je označavao podne s tvrđave Kastel. Njene poslednje riječi bile su: “Vjerna sam ti do groba.”

Druga verzija govori da je u pitanju bio austrougarski vojnik i da ta ljubav nije mogla da živi iz kulturoloških razloga. Njen ugledni otac i komandant tvrđave odlučili su da rastave dvoje mladih pa su vojnika poslali u borbe u Andaluziju gdje je on stradao i čuvši te vijesti Safikada je stala pred top.

“Tobdžija je već stavio zapaljenu baklju na grlo topa kada je ugledao djevojku koja je prislonila grudi na otvorenu cijev i obgrlila je rukama. Uspjela je samo reći: ‘Biću ti vjerna.’ Njeno mrtvo tijelo palo je na mjesto današnjeg spomenika gdje ljudi pale svijeće za ljubav koja vječno traje”, stoji na spomeniku koji označava Safikadin grob u Ulici patrijarha Makarija Sokolovića, između tvrđave Kastel i Ferhat-pašine džamije.

Milijana Okilj, načelnik Odjeljenja za kulturno-istorijsko naslijeđe u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS, kaže da se s aspekta zaštite naslijeđa legenda o Safikadi i mjesto za koje se pretpostavlja da je ona sahranjena može se posmatrati kao nematerijalno i kao materijalno naslijeđe. Kada je u pitanju nematerijalno naslijeđe, sama legenda i sve njene varijante mogu se smjestiti u raspon od 16. do 19. vijeka.

“Ono što je sigurno jeste da su na ovom mjestu, za koje se pretpostavlja da je Safikadin grob, arheološkim istraživanjima 80-tih godina prošlog vijeka pronađeni ostaci ljudskog skeleta. Ono što se naučno može potvrditi je pretpostavka da se po načinu klesanja, spajanja klamfama, ovaj sarkofag može smjestiti u 16. vijek. Međutim, priča da se ubila isrped topa koji je ispaljivao đule svaki dan u podne, ne može se potvrditi, jer nije poznato u tursko doba da se top oglašavao svaki dan u podne i vjerovatno nije”, kazala je Milijana Okilj.

Naglasila je da je i nematerijalno naslijeđe jako bitno, i ima veliki turistički potencijal.

“Samo mjesto za koje se pretpostavlja da je Safikadin grob, nalazi se između tvrđave Kaste i džamije Ferhadija, koja su dva značajna kulturno-istorijska dobra grada Banjaluke i ta legenda koja i dalje živi je veoma bitna”, dodala je Okilj.

Muharem Insanić, kompozitor opere Safikada, za AA je ispričao da nije mogao odoliti da komponuje operu Safikada nakon što je čuo pokojnog Slavka Podgoreleca kako na manifestaciji Vezeni most recituje svoju Poemu o Safikadi.

“Živjeli smo u vrlo turbulentnim vremenima u kome je zajedništvo na neki način prekinuto, a pročitavši čitav tekst i uvidjevši da su na njenu sahranu, dženazu, dolazili građani Banjaluke i Srbi, i Hrvati, i Muslimani, i Romi i Jevreji, pomislio sam: ‘Pogledajte kako su ljudi živjeli i u ona vremena!'”, kazao je Insanić.

Stvarajući veliko muzičko-scensko djelo skrenuli su pažnju na ovu legendu i ukazali na činjenicu da je Banjaluka “uvijek bila evropski multikulturalni, multikonfesionalni grad. Opera je odigrana 2011. godine, a planovi su bili i da se igra u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu… Globalna ekonomska situacija odgodila je ove planove.

Safikadin grob je, prema riječima Insanića, mjesto na koje dolaze ljudi ne samo iz Evrope, nego iz čitavog svijeta. Tako je na ovom mjestu cvijeće položio Martin Luter King treći, praunuk čuvenog Matina Lutera Kinga.

Hram ljubavi

Prema riječima Insanića, iako su neke stvari već učinjene još se mnogo toga može učiniti kako bi ovo mjesto privlačilo i više turista.

“Ko nam u Banjaluku dođe, neće doći da gleda zgrade, hoće da gleda umjetnine, sakralne spomenike. Safikada za Banjaluku o kojoj su poneki loše govorili, može da da pravi odgovor, da je na ovim prostorima suživot moguć, uz pomoć divne legende koju svi Banjalučani slave, vole, koji dođu ovdje, koji se krste, pale svijeće, uče ezan ili donesu cvijeće”, kazao je Insanić.

Mladen Šukalo iz Turističke organizacije grada Banjaluka na pitanje kako turisti reaguju na sadašnji izgled spomenika izjavio je da sam spomenik nije ugledan, obzirom na značaj i veličinu tog potencijala koji sama legenda ima za grad Banjaluku.

“Sigurno ono što je najznačajnije za turiste je sama legenda, njena interpretacija i to je ono što plijeni pažnju turista, a ne ovo što je materijalno naslijeđe.

Spomenik Safikadi je uključen u programe razgledanja grada gdje vodiči interpertiraju legendu i obilaze spomenik, obzirom da se on nalazi ispred Kastel i idealno se uklapa u tu rutu i legendu koja je vezana za mladu Banjalučanku i tvrđavu. Prema riječima Šukala, Strategijom razvoja turizma grada Banjaluka od 2013. do 2020. godine predviđena adaptacija i valorizacija ovog spomenika, prilagođavanje turističim posjetama posebno grupama koje i najčešće posjećuju ovaj spomenik, jer trenutna lokacija nije pristupačna za veće grupe.

“Mi smo predvidjeli da u skladu s ovom legendom izgradimo ‘Hram ljubavi’ koji bi bio posvećen ovoj banjalučkoj legendi, a trenutno je u procesu iznalaženje finansijskih sredstava i odabir adekvatne lokacije za tu namjenu”, kazao je on.

Istakao je da postoji nekoliko prijedloga za lokaciju “Hrama ljubavi”, ali da bi najidealniji bilo plato ispred Kastela, za šta postoji problem izmjene idejnog projekta revitalizaciji tvrđave. Alternativna lokacija takođe se nalazi u neposrednoj blizini spomenika, a u pitanju je poljana s druge strane ulice.

“Nadamo da će do isteka strategije taj spomenik dobiti svoj oblik i namjenu i da će dotad ova legenda da dobije zaslužujuće mjesto u banjalučkom turizmu”, kazao je Šukalo.

Prema projektu, potrebno je oko 100.000 KM, a Šukalo smatra da to mnogo novca za takav jedan motiv i brend.

“Verona ima svoju legendu, i Banjaluka takođe, tako da sigurno da taj motiv može vratiti taj novac za vrlo kratak period”, rekao je Mladen Šukalo.

PODIJELI